končina
noun (femininum)
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | končina | končiny |
| genetive | končiny | končin |
| dative | končině | končinám |
| accusative | končinu | končiny |
| vocative | končino | končiny |
| locative | končině | končinách |
| instrumental | končinou | končinami |
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | končina | končiny |
| genetive | končiny | končin |
| dative | končině | končinám |
| accusative | končinu | končiny |
| vocative | končino | končiny |
| locative | končině | končinách |
| instrumental | končinou | končinami |