Czech
Fin
noun (vlastní, masculinum)
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | Fin | Finové |
| genetive | Fina | Finů |
| dative | Finu, Finovi | Finům |
| accusative | Fina | Finy |
| vocative | Fine | Finové |
| locative | Finu, Finovi | Finech |
| instrumental | Finem | Finy |
Meaning 1
geography
obyvatel Finska (Finsko)
Example sentences:
Pak z něj vypadlo, že je napůl Fin, napůl Švýcar.