Czech
cloumat
verb (nedokonavý)
| singular | plural | |
|---|---|---|
| 1. person | cloumám; cloumu | cloumeme; cloumáme |
| 2. person | cloumeš; cloumáš | cloumete; cloumáte |
| 3. person | cloume; cloumá | cloumají; cloumou |
| imperative | cloumej | cloumejte |
| participle active | cloumal | |
| Präsenspartizip masculine | cloumaje | cloumajíce |
| Präsenspartizip feminine, neuter | cloumajíc | |
| verbal substantive | cloumání | |