Czech
balamutit
verb (nedokonavý)
| singular | plural | |
|---|---|---|
| 1. person | balamutím | balamutíme |
| 2. person | balamutíš | balamutíte |
| 3. person | balamutí | balamutí |
| imperative | balamuť | balamuťte |
| participle active | balamutil | |
| participle pasive | balamucen | |
| Präsenspartizip masculine | balamutě | balamutíce |
| Präsenspartizip feminine, neuter | balamutíc | |
| verbal substantive | balamucení | |
expressive expression